|
| < | siječanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pristiglo mnoštvo
Free Hit Counter
LINKOVI
Sirenica
Fresh Prince
Gadgeterija
Anna
Hrvoje
Athropa
Kontakt e-mail:
malenispodzvijezda@gmail.com
Starost:
20 godina
Vjera:
vjernik katoličke Crkve
Osobno:
sve što mi se sviđa je dobro, a to može biti stvarno svašta
Nakon nekog vremena kako sam u novom drustvu cetvorice prijatelja, pojavio se jedan probljem.
Meni najdraza kolegica sa faksa, koja nije u tom drustvu, ali je "ipak" volim, je sa moje strane bila malecko zapostavljena.
Pozdravio sam ja nju, kada god smo se vidjeli, ali vise nisam kao prije, ponekad izscenirao kao slucajni susret, pa da razmjenimo koju rijec.
Ali ne mogavsi vjerovati, shvatio sam iz jedne njezine recenice prije par dana, da je ona to primjetila.
Shvatio sam, kako joj je to ipak falilo, jer sad kada sam par puta joj banuo ono iznenada, imala je onaj svoj slatki smjesak, koji vec dugo nisam vidio, odmah se razveselila, i pricala svasta.
Zakljucak sam donio, da kada nalazis nove prijatelje, moras jakooooooo paziti kako ce se to odraziti na tvoje "stare" prijatelje, jer nije to sada, da cemo ih zamotati i dati drugima da se igraju s njima, vec moramo imati i za njih ono nesto, cime darujemo i uljepsavamo dan svim svojim prijateljima.
P.S. Anci, nadam se da onaj poziv na kavu jos vrijedi? malo mi je guzva, al za tebe mogu nac neku "rupu" 
danas sam sje...
Evo, vratiio se u Zagreb, nakon nove godine, i svega i pocelo je koma, ne znam bas zasto, svi su se ono osjecaji zmjesali, od umora, razocaranja, do ljubomore.
Koma, dao Bog da se nikada ne osjecali ovako.
P.S. nadam se da cu sada biti malo redovitiji, buduci da sam konacno rjesio neke zaostale poslove.
1. Anci, nisam te zaboravio, ni tebe ni tvoj blog, samo, kao sto vidis, nemam previse vremena za net, pa procitam, al ne prokomentiram, a svoj na kraju i zapostavim.
2. atropos (athropos)=treća suđenica ali grc. anthropos = čovjek, pa sam automacki procitao i ja ovo drugo, buduci da sam ucio grcki u srednjoj, a imam ga i na faksu, ovo drugo ipak vise koristim.
3. Netko mi fali, taj netko slobodno se javi, al te ne zaboravljam. Seko, pozdrav
4. Evo korpusa samog posta.
Kad pomislim da je sve u najboljem redu, da mi je zivot manje vise ok, da sam zadovoljan, paf, evo dode deseti mjesec. Dosao je i faks, i po obicaju, kolega i ja nismo znali kuda bi sjeli. Na kraju smo se odlucili za zlatnu sredinu, cetvrti red. I to u sredinu sredine. Ljevo od nas ostala su tri prazna mjesta, mjesta koja ce promjeniti nase zivote.
Na ta tri mjesta kasnije su sjele tri cure. Naravno, prvo pitaju jel zauzeto, i kad nije bilo, one su sjele. Bilo je potrebno dan dva da ustabilimo taj raspored sjedenja, i tjedan dana da ih pozovem na kavu.
Tako je to pocelo. Nisu sve tri isle, dvije, i nas dva decka. Tako je to krenulo. od pocetka jedanaestog mjeseca i svaki, ali svaki dan odemo nekud nakon faksa i što je jos zanimljivo, ono cega sam se malo bojao, nije se ostvarilo, tema nam ne nedostaje.
One imaju svaka svog decka ali zacudo, uvjek nadjemo vremena za zajednicke aktivnosti.
Bogu samo mogu zahvaliti sto imam takva tri prijatelja, kakve samo pozeljeti mozes. Mogu i razgovarati sto hocu, uvjek cu dobiti ljep i dobar savjet, i kao sto sam jednoj rekao jednom "Vremena se nade ako ima volje" a za njih tri, za bilo koga ima i jednog i drugog napretek.
To se taman poklopilo sa vremenom kada je prijateljstvo iz osnovne skole puklo doslovce.
I o tome cu pisati, jer me smeta, al ipak, gotova je ta stranica.
Sada sam upoznao pravo prijateljstvo i
Zahvaljujem Bogu Na Daru Prijateljstva
i truditi se ne zaboraviti da i najmanji osmjeh nekom moze znaciti nesto najvise, da mala pomoc moze znaciti mnogo.
I tako, laku noc i molim vas, pazite na prijatelje kao sto oni paze na vas, jer prijateljstvo nema cijenu.
Iskreno ne znam kako je sada njoj. Trajalo je, bilo je ljepo prije, ali on se je promjenio, sada vise nije za prepoznat. Tako ona tvrdi. Nakon dvije i pol godine, frendica i njen decko odlucili su uzeti mjesec dana pauze.
Što će onda biti ne zna se, al ja se nadam da nista, da će ga otpisati, al dobro, to su samo moja nadanja.
Bili smo jucer na kavi, nase drustvo s faksa, cetvero nas, dva + dva i nju zove decko, a vec su se dobrano posvadali. Tu scenu necu nikada zaboraviti.
Ona je izgledala kao da ju je netko tukao cjeli dan. I to od trenutka kada je odgovorila na poziv, do trenutka kada je prekinula poziv.
Ajme, kako je i meni bilo teško, uzas. Sada su kao u mjesec dana odmora jedan od drugoga, jer teško je i njoj i njemu, al ona ne zeli vise s njim, jer covjek se je promjenio, postao je bahat i bezobrazan, naporan. To ona veli, a po meni je skroz takav, nikakav, i iskreno, dao Bog da svi takvi likovi ......
Al dobro, necemo siriti nasilje, evo ovo sam morao nekud ispucat, jer mi je fakat vec tesko.
Danas opet idemo posljepodne zajedno, 4, 2+2 k frendici na kolace, pa cu cut sve to iz njezinih usti, i sve se nadam da cemo biti od neke pomoci.
Stvarno, predobra je osoba da pati zbog idiota.
Gužva, gužva i gužva:
Faks, kuća i ostalo, užas. Ovako, da vam velim što se tiće plivanja ili plesa,. Izmislio sam treće, uzeo sam oba sporta. Tako da cu imati i ovce i novce :-p; al ok, hvala na prijedlozima.
Vidim, doslo je par novih citatelja, drago mi je i ako cete imati zivce sa mnom, onda vam moram cestitati.
Sada, šta da vam velim, razmišljao sam malo o nekim stvarima ovih dana, mnostvo se je toga promjenilo u meni, oko mene i svugdje skoro. I mogu rec na bolje, po pitanju nekih odnosa, i sasvim sam zadovoljan. Sad, jel to razlog sto nisam pisao, il ne, sumnjam da jest, jer stvarno, ormar mi je totalka koma, radni stol i sve skoro, al neke stvari ne zaobilazim, prijatelje, i nuzno ucenje ne odbacujem, ni u kom slucaju. Tako da, nadam se ipak nekom rezultatu na kraju ovoga, a vama obecajem da cu ljepo pogledati vase blogove, al sumnjam da cu ostaviti koji komentar, ali pogledat cu ih sve, ako ne sad, onda odmah :-))) PRvo da ovo posaljem i restartam komp, jer mi nesto zeka. Uglavnom, evo, cujemo se
I vidjeti kamo ce se razviti ova tema. Al evo, vec u svojoj glavi vidim da mi se opet motaju po glavi musko-zenski odnosi i povjerenja, te vezice.
Osobno nisam u vezi niti je ne trazim, niti trenutno tezim necemu takvom, ali evo, vidim oko sebe i gledam, dosta ih ima, onih koji tek pocinju, i onih koji su vec odmakli, al evo nesto drugacije.
Ovih dana, nekako sam bio raspolozen za zezancije, i tako sam jednom frendu namjestio da si covjek umisli kako mu je jedna cura (koja se njemu svida) rekla da je slatki medo, a nije rekla ona, vec jedna druga, (koja je trenutno bolesna, pa joj zelim brz oporavak)
I tako, ja njega uvjerio, i jos malo vatru poptirivao, i on stvarno zamislio da je to ona rekla o njemu, a da bi bilo jos bolje, tu curu je moguce na svasta nagovoriti i ona njemu jednog dana (naq moj nagovor) donese metro i veli mu : "Izvoli medo!" E, kako je on bio crven, to nisam mogao vjerovati, ai vrijedilo je. Poslije me je ta cura htjela tuc, kada je skuzila da je i ona izmanipulirana, al ok, sada se vec svi smijemo i svi ga zovemo Medo, on je saznao koja je to cura rekla i sada kada ce se ona vratiti samo ce njoj jos malo biti neugodno, al opet cemo se od svega smijati.
E sada, danas sam bio prije vecere na tjelesnom jedne grupe (ne moje) i to tjelesnom na kojem uce plesati, a sada bi oni i mene ukljucili. Vec su mi tri frendice i dva frenda rekla da dodem sa njima na ples.
E sada, ici cu tamo kako "vi" odlucite.
Pa molim vas izjasnite se:
1. Plivanje
2. Ples
3. nema treceg
Pozdrav svima i "Live Long And Prosper"
Jel se vam ikad dogodilo da vam zivot ide i da ste toga svjesni, da ono leti, da nemate osjecaj da zivot stoji ili da se vuce vec zivite zivot, te ste svega svjesni da taj zivot leti, da dani prolaze, te da vam svaki dan ide sve brze i brze, a da ga nemozete zaustaviti.
Eto meni se to dogada zadnjih dana, nikako da uhvatim malo vrmena za san, a opet sve stignem i sve pokrivam (sve sto moram) al za svoje poslove mi ostaje sve manje i manje vrmena, a nazalost nesmijem ih prebaciti na noc, jer tko ce se onda ustat ujutro.
Al dobro, i to ide, al ipak, cemu taj zivot tolko ide, kaj nemre malo usporiti, pa da mogu sjest normalno na neko pice, kavu il cak u zadnje vrijeme na rucak, a da ne moram negdje biti za nekoliko sljedecih minuta.
Tjesi me cinjenica da to nije za stalno, vec da ce proc, te ce biti bolje. Jer pretpostavljam da bolje mora biti, jer ono u zivotu sam optimist, pa onda, necu stalno hodat ko pokisnut, malo ce mi i sunce sjati.
Pa evo, nemojte misliti da sam zaboravio na blog, i poseban pozdrav Maloj slatkoj crvenoj - cekam, valjda cu i docekati.
:-)))
Pozdrav svima
Sutra ponovno mjenjam adresu, po peti puta zaredom, iz godine u godinu, ponovno ce Zagreb biti moj dom sljedecih skoro 10 mjeseci.
Al cujte, "kaj se mora, mora se" jos malo, samo 5 godina i gotovo sa fakultetom, al nije samo to ono sto me tjesi, jer i u Zagrebu imam mnogo dragih mi ljudi, makaar, ajde, zaboravili mi rockas, ali dobro, "iskoristit" cu ja to.
Tako, zelis sve najbolje svim studentima kojima je ovaj tjedan zadnji tjedan praznika, ili koji se jos bore za uvjete. I,
SRETNO SVIMA U NOVOJ
AKADEMSKOJ GODINI
2006.-2007.
Nakon nekoliko slucajeva koje sam vidio na pamet mi je dosla jedna ljudska osobina zvana izbjegavanje kontakta. Ljudi posebno izbjegavaju kontakte koji bi mogli biti bolni, makar ponekad ne razmisljaju kako ce onda biti jos bolniji kontakti. Mislim, ako se odmah ne ulovis u problem s time, onda ce biti jos tezem a posebno ne razumijem te ljude koji uporno izbjegavaju kontakte, jer to sam u svom kratkom zivotu shvatio, da odgadajuci ga samo radim porobleme sebi, a ponekad i drugome.
Ne volim to i nikako mi nije drago vidjeti kako mene neke meni vrlo drage osobe izbjegavaju i ne zele samnom komunicirati iako im ne zelim niti o njima ne mislim nista lose, vec jedna predodzba radi
zid između nas koji postaje sve veci i veci, a onda niti rijeci isprike vise ne prolaze niti sapat se ne cuje, a vika postaje sve tisa i tisa te napokon zid postane prevelik i nista se vise ne cuje osim mog srca koje nikad nece prestat da kuca sve jace i jace.
Evo, mene opet, sretan ko nitko, jucer polozio uvjete za drugu godinu studija. Bas je super osjecaj,
Al inace, kvari mi ga malo jedna osoba koja me u zadnje vrijeme malo krivo "dozivljava" pa nek zna, da je u krivu, te da to sto mi je napisala, nije istina.
Cuj, curo, sorry sto je tak izgledalo, al nisam imao nikakvu namjeru u tom smjeru koji si ti rekla,
Prije dva dana, sestra je zavrsila skeniranje nasih starih slika, te smo ih svi zajedno (obitelj) pogledali na televizoru. Bilo je nesto preko tisucu slika, neke ljepe, neke manje ljepe, neke u svecanim situacijama, neke u malo nezgodnijima. Ali sve su imale gotovo isti ucinak, budenje emocija i vracanje sjecanja, najvise nas su se dojmile slike s djedom, ali niti druge nisu prosle nezapazeno, sjetili smo se mnogih dogadaja i zgoda u nasemu zivotu, kakvi smo bili kad smo bili mali, smijali smo se jedni drugima i zezali, i bilo je ljepo i, ma vidite sami, na donjoj slici smo moja sestra i ja, a takvih je bilo najvise, onih na koje se mozes slatko smijati i smijati i nista vise.
I tako, pokopali mi svog biskupa. To je bila ipak vjest na povratku s Trsata.
A sada sam Trsat i izlet poslje njega. Dan je poceo uobicajno za jedan takav dan, rano ustajanje i polazak, krunica poslije kavice i uskoro smo na Trsatu. Dobili smo bas ljepo parkirno mjesto, bili na misi, kavi, vidjeli Rijeku iz visine, vozili se oko nekog brda (vozac krivo skrenuo), bili na kupanju u Opatiji, jeli pizzu, i dosli doma.
uglavnom, sada nam je cjelo hodocasce ostalo u znaku biskupove smrti.
A sta ces.
Nego, upravo imamo u famili naznaku skorog vjencanja, pa bum vjerojatno nastavl malo onu sagu o odnosima dvaju bica, al ne sada. Uzivajte, samo da se zna da nisem mrtev, vec da sam ziv. :-)
Upravo kad smo se jucer vracali s hodocasca na Trsat, u autobusu smo saznali sljedecu vijest:
Varaždinski biskup mons. Marko Culej, koji je okrijepljen svetim otajstvima blago preminuo u Gospodinu u subotu 19. kolovoza u 19,45 sati u Biskupskom dvoru u Varaždinu u 69. godini života, 43. godini svećeništva i 15. godini biskupstva, bit će pokopan u varaždinskoj katedrali u srijedu 23. kolovoza. Sveta misa i sprovodni obredi započet će u 11 sati, u parku kod katedrale u slučaju lijepog vremena, nakon čega će se biskupovo tijelo položiti u grob u kripti katedrale. Tijelo pokojnog biskupa bit će izloženo u varaždinskoj katedrali u utorak 22. i u srijedu 23. kolovoza sve do oproštaja.
Vjernici, svećenici, redovnici i redovnice Varaždinske biskupije s velikom tugom primili su vijest da je preminuo prvi biskup mons. Marko Culej. Po smrti biskupa Culeja oglasila su se zvona katedralne crkve u Varaždinu te svih župnih crkava u biskupiji, a tijekom idućih dana služit će se i svete mise zadušnice
Mons. Marko Culej rođen je 19. siječnja 1938. godine u Repnu, župa Belec, od oca Petra i majke Josipe, rođ. Bočkal. U brojnoj obitelji sa šestero djece, dva sina i četiri kćeri, raste u duhovnom ozračju. Osnovnu školu pohađao je u Belcu i kroz to vrijeme bio je ministrant. Nakon završetka četvrtog razreda osnovne škole u jesen 1949. g. odlazi u Dječačko sjemenište u Zagrebu gdje polazi Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika. Nakon mature 1957. godine u jesen stupa u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu i započinje studij teologije na KBF-u. Od 23.veljače 1958. pa do 15. kolovoza 1959. služi vojni rok. Po završetku vojnog roka vraća se u Bogosloviju u jesen 1959. i nastavlja studij filozofije i teologije.
Za svećenika je zaređen 25. travnja 1964. godine. Mladu misu slavio je u rodnoj župi 3. svibnja 1964. Svećeničku službu započeo je u župi Samobor kao kapelan 1. kolovoza 1964. gdje ostaje do 17. listopada iste godine, kad je u istom svojstvu premješten u župu Desinić. U siječnju 1965. postaje privremeni upravitelj župe, a u srpnju imenovan je upraviteljem župe i tu ostaje do 14. rujna 1981. kad je razriješen dužnosti upravitelja župe.
Od 18. travnja 1965. pa do 16. travnja 1975. bio je i privremeni upravitelj župe Sutlanska Poljana. Od 1970. do 1977. bio je delegat u Svećeničkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije.
U rujnu 1981. imenovan je vicerektorom u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. 6. prosinca 1986. imenovan je, uz službu vicerektora, i voditeljem Centra za duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji te kanonikom Prvostolnog kaptola u Zagrebu. 23. listopada 1987. imenovan je arhiđakonom Zagorsko-vrbovečkog arhiđakonata.
7. siječnja 1992. imenovan je pomoćnim zagrebačkim biskupom, a 22. veljače 1992. posvećen je za biskupa u zagrebačkoj prvostolnici. Kao pomoćni biskup bio je zadužen za personalna pitanja svećenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U akademskoj godini 1992./93. bio je rektor u Bogoslovnom sjemeništu. 18. kolovoza 1993. razriješen je službe rektora u Bogoslovnom sjemeništu i imenovan je generalnim vikarom. Prigodom prvog posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. godine bio je predsjednik crkvenog Odbora za pripremu posjeta.
Osnutkom Varaždinske biskupije, 5. srpnja 1997. godine, imenovan je varaždinskim biskupom, a 28. rujna 1997. svečano je ustoličen kao prvi varaždinski biskup, te je za geslo svog služenja uzeo riječi "Vita et Pax" (Život i mir).
Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao je različite službe: bio je predsjednik Vijeća za ustanove posvećenoga života i udruge apostolskog života, predsjednik Odbora za sredstva javnog priopćavanja HBK te Komisije "Justitia et Pax". Smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma, predsjednika Odbora HBK za pastoral osoba lišenih slobode, a ujedno je bio i predsjednik Hrvatskog ogranka Svjetske konferencije religija za mir.
Izvor: Varaždinska Biskupija - Web
Našeg Biskupa, poznavao sam osobno i mogao bih rec mnogo toga o njemu, al sad cu rec samo da je bio jako dobar covjek, te da cu ga pamtit kao dobrog covjeka, a tek onda kao svoga biskupa.
Pokoj vjecni daruj mu Gospodine.
P.S. Molite za njega
Kelly Family - Please Don´t Go
What made you change your mind
What made you leave my life
If you could tell me straight
I might never do it again
Please don´t leave me
Please don´t go...
Hey little sister don´t cry
Come on hold your head up high
If you sould be so brave
To let him go his way
Please don´t leave me
Please don´t go
Please don´t leave me
I need you so
If you can´t take my love
Or you can´t take my soul
If you can´t take my love
I´ll learn to let you go
Bought a baby´s dress one day
And hid it under my bed
(Oh yes she did...)
I never did act this way
(What´s this way?)
Until I met you babe (Babe yeah)
Please don´t leave me
Please don´t go
Please don´t leave me
I need you so
If you can´t take my love
Or you can´t take my soul
If you can´t take my love
I´ll learn to let you go
Please don´t leave me
Please don´t go
Please don´t leave me
I need you so
I sjetio se odmah nje:
"Hey little sister don´t cry"
Evo doslo je i vrijeme na moj najdrazi dan u godini koji nikada nikuda ne ode. Prva subota poslije Velike Gospe, ide nasa zupa na Trsat.
Bas ce nam biti ljepo, poslije idemo na rucak i kupanje u Opatiju.
Vjerujem da ce biti "gotovo" idealan dan.
Kad se vratim ocekujte iscrpan izvjestaj.
"Na Duhove, 8. VI. 2003.
Ovo je Marijansko svetište
na svom trećem pastoralnom pohodu Hrvatskoj
i jubilarnom stotom izvan Italije pohodio
Papa Ivan Pavao II"
"Molite za mene dok sam živ i kada umrem"
bio sam na sluzbenom odsutstvu iz kuce, bio sam u Zagrebu na radnom tjednu, pa sam sada gotov i doma te krecem u novi krug druzenja sa Freud-om i njegovom psihologijom.
Nadam se da ce sada ic malo bolje. ipak mislim da ce Freud prije popustiti nego ja, pa pametniji popusta 
Tako nekima "zavrsava" saga 
Evo, i ja sam se barem nakratko pridruzio omiljenoj grupi sa crvenom kosom. 
Naime, danas oko podne bojio sam temeljnom (crvenom) bojom zeljezne nosace u nasoj novoj garazi, i u jednom mi je trenutku poceo padati kist, kada sam ga pokusao uhvatiti, lupio sam glavom u vec obojan dio željeza i zaradio ljepu crvenu mrlju na kosi, koja je ubrzo oprana razrjedivacem za boju. 
Sestra mi je rekla da mi ta boja jako dobro stoji.
Sva sreca da mi se nije izlila boca s bojom na glavu
Evo, da napišem i nastavak sage o curama
Jednoj od tih cura nedavno je bio rođendan i dobila je poklon koji je već dugo, dugo htjela, i kojega nikako nije mogla naći (pa kako i ne bi, pa ja sam ga našao u samo dva dućana i to jedan u Sloveniji i jedan u Švedskoj) a ona ga tražila samo u Hrvatskoj.
Rekla mi je samo kratko: "Hvala, al nisi me bas morao slikati dok sam jela!"
A kasnije, kada sam išao na ispit, čuo sam od jedne zajedničke prijateljice kako se svima hvali kakav je lijep poklon dobila i kako je oduševljena, i ono, puno priča o tome, jer sam je stvarno iznenadio.
Al vidi curu, neće nikada ništa reći izravno, meni sigurno neće reć da je oduševljena i da sam je iznenadio.
Također, cure pribjegavaju često jednom jakom oružju, a to su oni tajanstveni smiješci, kod kojih se osobe suprotnog spola pitaju: "Pa koji joj je sad, kaj si misli", a ako pitaš, možeš dobiti brdo odgovora, ali se svi mogu prevesti na ovaj: "Neću ti reć!"
Pa si sada misli. Hej, al kad je opet pitaš, nasmije se još slađe, ljepše i sve naj, i onda se moraš i ti smijati. A onda, shvatiš, da si otkrio kako ta cura lijepo može izgledati, kada se onako, tajanstveno nasmije, kada te zeza, kada nešto taji.
I kada malo prospavaš, shvatiš kako ti je onda najljepša i kako je takvu želiš češće vidjeti, al nažalost moraš shvatiti da onda uz to dolazi i još nešto, što vjerojatno nećeš nikada saznati, ili možda hoćeš, ali onda nekada i shvatiš kako je bolje da nisi saznao.
I na kraju ovoga posta, evo, uspio sam nakon duge potrage naći i crvenokose sa smiješkom.
Naravno, one koje smijem objaviti, ja bih vam pokazao i neke druge, al bojim se onda za svoj život :-)
P.S. Nije sigurno da je ovo kraj. Ako producent odluči da se isplati, radit će se nastavak
eh, evo mene opet nakon mnogih dana pripreme za ispit, koji sam ipak pao. A dobro ima rok u devetom mjesecu.
A sada tema s naslova, tema o kojoj sam mislio pisati i ranije, al nikako da stignem.
Riječ je curama, tj. ženama koje nisu "zauzete" tj. nisu u vezi, ni zaručene, ni udane, niti pod redovničkim zavjetima. Za ne vjerovati je koliko takvih cura zapravo ima.
Misliš kako je neka cura ono, zgodna, pametna, duhovita i da sigurno ima dečka, ali evo, nema ga. (ovo je sad skrenuto s teme)
Al evo, znam mnoštvo takvih cura, a neke od njih i malo bolje, a neke, su mi opet toliko zanimljive da je to nevjerojatno. E, o njima je ovaj post.
Zar nije po čovjekovoj prirodi da bude dobar? E, a da pritom ne traži zauzvrat sve?
Tako sam susreo situaciju gdje, ako si dobar prema nekoj curi, ako veliš koju dobru riječ o njoj (njenoj prijateljici, ne njoj direktno) odmah ispada kako je želiš "povaliti"
E pa sada, kuda to ide, veliš ili u mom slučaju, napišeš (SMS) jednu lijepu riječ i gle, odmah si umisli svašta…
Nastavit će se…
Sto reci o Luciji sada kada je zatvorila blog?
Pobijedili su oni koji su rekli da ti ne vjeruju.
Nestala je i oni su "potvrdili" da si lagala-
Tako sada ispada.
Znam da ces ovo procitati, prije ili kasnije, i iskorist cu to da te podsjetim kako si obecala da ces napisati kako je bilo na moru i:
Obecala si da ces mi se javiti na e-mail.
Nadam se da si cura koja se drzi svojih obecanja.
Ako ne, sretno ti u zivotu
9.VII.1986. - 9.VII.2006.
Vjeverica dogurala do 20 godina.
"Sretan ti rođendan Ljepotice!"
Evo, nazalost desilo se i to sto sam se trudio da se ne desi.
Jedna osoba je saznala adresu mog bloga, i to osoba za koju nisam zelio da vidi blog.
Evo i zato sam prisiljen preseliti se na novu adresu, gdje me, nadam se nece nac.
P.S. Postove sam malo zapustio jer ucim psihologiju, toga ima puno, nema smisla (bar ga ne vidim), a moram.
Kad to rijesim, onda cu malo cesce pisati.
Pozdrav svima
Uskoro će jednoj prijateljici bit rođendan, među ostalim, u planu je da dobi jednu sliku, sa nekim rođendanskim tekstom. Naravno ima jedan problem, nikako da nađem neki dobar tekst, svi su mi onako, nekako nedobri. Pa, znam da vas ima i pjesnika i pripovjedaca, pa bih vas molio za malu pomoc.
Objasnjenje slike:
Na slici mora biti vjeverica, jer sam je ja tako jednom nazvao, a njoj se to svidjelo, i sada je skoro svi zovemo vjeverica.
Cak imam jednu zgodnu sliku koju sam mislio nabaciti.
Pa, svaki je savjet dobrodosao. Tekst moze biti na hrvatskom, engleskom, a fora bi bio i japanski, ako netko zna.
Evo, ispitni rokovi idu i hvala Bogu, za sada nemam problema, uredno idu ispiti i čak nemam niti jedne dvojke. (za sada) Mogu reći da sam zadovoljan.
Nego, idem danas gradom i naletim na jednu reklamu (koliko dugo tamo stoji, ne znam) ali evo, na reklami čovjek drži dijete u rukama, a dijete ima pelene na kojima su razne stranice večernjeg lista, i piše natpis: "Ne propuštamo ništa." Mislim, svaka im čast, reklama je originalna, i tako nešto treba smisliti, ali ipak mi ostaje misao kako to nije reklama za trg, več je za neka druga mjesta. Često se krečem u blizini trga, jer mi je tamo fakultet, te često vidim hrpe turista koji prolaze tamo, bilo u katedralu, bilo da idu na gornji grad. Kladim se da oni pozorno vide svaki detalj. Sumnjam da će razumjeti što to piše iznad djeteta, već će vidjeti samo sliku. A komentari, ostavljam to na njima, jer ne razumijem niti Francuski, a ni Korejski, a moj bijedni Japanski nije u stanju razumjeti što Japanci pričaju, pa tako većinu turista ne razumijem.
I, sada sam slobodan najaviti sljedeći post, koji ću realizirati čim nađem vremena, a govorit će o .(/%/$=&=&)((P/&0
Nekako se u zadnje vrijeme ne osjećam najbolje, makar se to možda i ne vidi. Jedva čekam da završe ovi ispiti, te da odem lijepo doma i odmorim malo. Imam još nekoliko tema u zamisli, ali vjerojatno ću to realizirati nakon ispita.
Kao drugo, svima koji sutra polažu maturu, sretno.
E, da i zamolio bih vas sve za jednu malu uslugu. Tražim prikladan tekst koji bih nalijepio na sliku, kao poklon za rođendan. Prijateljici. (Crvenokosoj)
I, napominjem kako se netko još uvijek nije javio na e-mail, a obećano mi je u prošlom postu.
:-)
Svim studentima želim uspješno polaganje ispita, a svima ostalima što manje nerviranja zbog nogometa.
Mnogi su već primijetili Lucijin blog. To se vidi i po broju komentara ostavljenih tamo. Neki od komentara su me podsjetili da imam u pripremi jednu temu, koju ću sada malo i izmijeniti.
Jednostavno trenutno imam u glavi toliko misli da ne znam odakle bih počeo.
Prošli tjedan u novinama je bio predstavljen blog "Sexy Lana", koji se nalazi na blogeru, i naravno, moji cimeri iskoristili su moju odsutnost iz sobe i pogledali što to jedna Lana piše. Imamo tamo jedan primjer djevojke (sad je li izmišljeno ne znam niti me ne zanima) koja ima sve, a ne zna poštivati ništa ni nikoga. Sama za sebe veli da je idealna, prelijepa i tako dalje. Osobno, zgrozio sam se i svašta prokomentirao u debati sa mojim cimerima, koja je moram reći bila duga i većinom prožeta negativnim komentarima.
Druga strana, koja je na mene ostavila neizbrisiv trag jest Ljepotica, Lucija. Njezin blog sam našao slučajno. Pola sata prije ispita u petak odlučio sam još jednom vidjeti što ima novog na blogovima i posjetom na Freshov blog nađem jedan komentar dotične osobe. Čim sam pročitao ime, nasmijao sam se, zatim sam je opomenuo za Spam, ali ipak me je nešto vuklo, "odi, vidi Lucijin blog" i držim ja miša iznad njezinog imena i nećkam se da li da stisnem ili ne. Ne znam što je prevladalo, ali evo, stisnuo sam. Blog se polako učitava i vidim ja sliku sa lijeve strane, i pomislim kako je opet riječ o Blogu gdje ću naći slike glumica i neke bezvezne tekstove. (Inače moj običaj je da prvo pogledam dizajn i slike, te tek onda idem čitati) Ali kada sam vidio koji je komentar ostavljen na tu sliku, pomislio sam si "kakve to ona gluposti lupa" pa to je LJEPOTICA. Tako sam ja odlučio isprintati njezine postove, jer nisam imao vremena čitati prije ispita. Jedva sam pronašao papira isprintao i krenuo na ispit. Položio ispit, sjeo u bus, krenuo doma, došao do Varaždina, izišao na stanici, i ja sjednem, tata je rekao da će malo kasniti, pa sam odlučio počet čitati, i tako ja krenem po redu, od najstarijeg posta, te pročitam polovicu. Zatim sam s tatom otišao na groblje, zapaliti djedi svijeću, i došao sam doma. Prvo sam se pozdravio sa bakom i mamom i odmah zatim uzeo papire sa postovima i pročitao do kraja, pa opet. Nisam tada plakao. Ali moram reći da u ponedjeljak, kada sam pročitao post koji je Ljepotica objavila, nakon punih šest godina došla mi je ona tužna suza na oči. Poprilici ovakva.
Evo, sada što me je kasnije na tom blogu posvema razljutilo. Javili su se ljudi koji joj ne vjeruju. Kao da je to njima prelijepo. A ja ne znam ljudi, jeste li vi normalni. Ti komentari uopće nisu na mjestu.
Sjetio sam se sada filma "Leptirov efekt" gdje u jednoj sceni cura se obraća školarcima na hodniku i ironično veli: "Kako je prokleto lijepo biti savršen!"
Evo, neću više pisati, jer se bojim da bih mogao napisati nešto zbog čega bi mi kasnije bilo žao. Samo vas iskreno molim, posjetite njezin blog i pročitajte sve od početka do kraja, pa ako postanete sumnjičavi, i pomislite kako je to sve jedna lijepa izmišljotina, imam jednu poruku za vas: "Uzmite svijeću i pokušajte potražit čovjeka u sebi, možda još nije kasno!"
I, da, slobodan sam objaviti kako je baš Lucija jubilarni 1000 posjetitelj ovog mog malog bloga i da je očekuje jedna nagrada. Ljepotici, Luciji; šaljem ti jednu pusu u nadi da nas nećeš ostaviti.